Blog Viktoria Jelinić
Blog by Viktoria Jelinić
Teško je odvojiti samo par riječi o Cipru. Samo bih na početku htjela izdvojiti to da sam zahvalna na tome što sam odabrana za ovaj projekt. To ustvari za mene nije bio projekt, to mi je bilo jedno predivno iskustvo. Ne znam odakle početi, od prakse, od društva, od izleta... Moja praksa je stvarno bila neočekivana, dopustite mi da objasnim. U prvom razredu sam obavljala praksu u restoranu Terasa, ali ovo je bilo nešto sasvim drugačije. Drugačija organizacija, nekakvi drugi ljudi, sve različito. No, mislim da mi se ta praksa isplatila jer sam shvatila koliko ljudi ustvari treba za jedan takav veliki kompleks. Doslovno uvijek imate šefa za nešto, pa makar i za najmanje stvari. Također bi htjela i spomenuti dobre ljude koji sa mnom radili na toj praksi te su imali živaca za sve nas, zahvaljujem im ja tome. Još bih uz to htjela spomenuti i izlete za koji su se naše profesorice stvarno potrudile da budu što bolji i zabavniji. Od svih tih izleta htjela bih izdvojiti izlet Blue Lagoon koji mi je dao najviše veselja, ali i plakanja. Zašto plakanja? Pa eto, veselje zbog toga jer smo skakali, plivali i uživali, a plakanja jer mi je bilo zlo na brodu za povratak. No, i to je u redu jer sam iz toga izvukla pouku da uvijek trebam razmišljati na sve. I za kraj sam ostavila svoje društvo, to jest prijatelje. Ne znam koliko se oni za ta tri tjedna mogu zvati prijatelji, jer su mi za svo ovo vrijeme postali kao druga obitelj. Prvo sam se bojala da neću imati nikoga za druženje, ali na kraju sam se povezala sa svim ovim ljudima te mi još o sada suze krenu kada se sjetim koliko nam je ustvari lijepo i zabavno bilo. Za kraj bih se još jednom svima htjela zahvaliti na ovom napornom, ali predivnom iskustvu koje mi je ostavilo jedno lijepo veliko sjećanje.
Danas u 4:15 ujutro krenuli na put za Cipar. Let je prošao dobro, bilo je pomalo vruće. Došli smo u apartmane Sunny hills te smo se raspakirali i odmah krenuli na bazen gdje smo se lijepo zabavili sa društvom. Kasnije smo krenuli na plažu gdje su bili ogromni valovi koji su nas sve zabavili. Moj prvi dan na Cipru je bio vrlo lijep i pun iskustva gdje sam upoznala nove prijatelje s kojima se super slažem i družim. Nadam se da će sljedeći dani u Cipru također biti vrlo zanimljivi i da ću se upoznati sa još mnogo novih ljudi.
Nakon puno očekivanja dočekali smo i taj prvi radni dan. U svakom slučaju dan je protekao vrlo dobro jer smo se upoznali sa jednom radnicom hotela koja nas je provela kroz hotel kako bismo upoznali sve njegove prostorije. Malo nam je pričala o hotelu te nas je odvela da vidimo jednu od glavnih znamenitosti Cipra. Bio je to brod kojim su Grci došli na Cipar, također smo u tom muzeju mogli saznati sve o povijesti Cipra, bilo je vrlo zanimljivo saznati nešto njegovoj povijesti. Nakon upoznavanja hotela smo ostali raditi te se moj posao sastojao od većinu stvari koje sam već i prije radila. No, ovo je bilo malo drugačije jer su me stavili da dočekujem goste na vratima. To mi je bilo novo i zanimljivo jer upoznala puno zanimljivih ljudi iz različitih zemalja. Primijetila sam da ima puno Engleza koji su bili veoma društveni te su i mene pitali od kuda sam. Sve u svemu, prvi radni dan bio je pomalo naporan ali vrlo zanimljiv.
Danas je bio drugi radni dan, bio je popodne stoga se nismo morali rano ustajati. Enola i ja smo otišle na plažu. Popodne smo svi došli na praksu i konobar nam je objasnio kako primati narudžbe te nas je podijelio u grupe. Prvo sam u sali sa još par cura čistila stolice, a zatim smo slagali pribor na stolove. Prije dolaska gostiju smo ispolirali čaše te smo se počeli pripremati za dolazak gostiju. Primala sam narudžbe od konobara i gostima nosila njihove narudžbe. Također sam pospremala stolove nakon njihovog odlaska. Pred kraj smjene smo dobili večeru te smo u 22:30 krenuli kući.
Danas smo opet radili u popodnevnoj smjeni, otišli smo na doručak te smo Enola i ja odlučile otići na plažu prije ručka. Nakon ručka smo se malo odmorili te smo krenuli na posao. Danas je moj zadatak bio ponovno očistiti stolice te poliranje čaša. No, ovaj dan je bio drukčiji jer je moj posao bio stajati kod vrata. Ja sam morala pozdravljati goste te ih pitati za koliko osoba treba stol te sam ih morala pitati preferiraju li stol vani ili unutra. Meni je to bio vrlo zanimljiv posao jer volim komunicirati sa ljudima te mi je drago kad se ljudi raspričaju i kažu mi od kuda su i sviđa li im se ovdje. Volim čuti mnoge zanimljivosti od ljudi te mi je super komunicirati sa njima!
Danas smo imali slobodan dan. Išli smo u Ayia Nappu i tamo smo posjetili razne plaže. Prije samog dolaska u Ayia Nappu smo stali u tradicionalnom selu Larnaka koje je ukrašeno u stilu Leonarda da Vincija. Meni je bilo prekrasno jer volim njegove radove te sam si skupila puno slika. Nakon toga smo posjetili Nissi beach gdje smo se kupali i nasmijali. Sljedeća postaja nam je bila Nacionalni park Cape Greco gdje smo hodali po prekrasnim stijenama s kojih smo vidjeli špilje i prekrasno plavo more. Naša posljednja postaja je bila Fig Tree Beach gdje smo se smjestili ispod drva smokve. Tamo smo se opet išli malo osvježiti i roniti kako bismo vidjeli podvodni svijet. Nakon toga smo krenuli u hotel, no taj put sam prespavala. Bilo mi je vrlo prekrasno družiti se sa prijateljima na plaži.
Ponedjeljak, prva smjena od 9 sati. Otišla sam na doručak pa na posao. Danas, budući da sam bila jutarnja smjena, smo imali za pripremu doručak i ručak. Kada su gosti krenuli na doručak, mi smo čistili stolove nakon što bi ih pitali, jesu li se najeli. Također sam čistila švedski stol i praznila aparate za pića. Ponovno sam polirala posuđe te sam također postavljala stolove za goste koji tek trebaju doći. Bilo je vrlo naporno i baš smo se naradili, ali sam naučila nešto novo i shvatila kako se sve mora napraviti brzo ali i stručno. Nakon napornog dana na poslu smo se Enola, Ivan i ja odlučili malo opustiti kupovanjem u mallu.
Ponovno jutarnja smjena, nakon doručka smo se spremili i na posao. Danas opet posao sa doručkom i ručkom, opet smo skupljali stolove i tako. Meni je zapravo jako zanimljivo raditi ako su ljudi razgovorljivi jer ako ih sa smiješkom pitam da im pokupim stol onda su i oni odmah veseliji i možda žele malo popričati. Kao što sam prije spomenula, ja volim komunikaciju sa ljudima te mi ovo nije predstavljalo neki veliki problem. Bilo mi je također zanimljivo jer su na praksi sa nama srednjoškolci iz Rumunjske te si oni bili veoma dragi i pomagali nam te smo se i tako da njima sprijateljili. To mi je bilo super jer smo se svi slagali i pomagali jedni drugima. Nakon što smo došli sa prakse smo se malo odmorili te smo se Enola i ja otišle opustiti na plažu.
Opet posao, većinom smo radili jedno te isto, čistila sam stolove i tako. No, danas mi je čaša pala kada sam je išla pokupiti, nije se razbila, ali mi se sva mineralna voda iz nje izlila. Zato sam morala trčati po krpu i obrisati pod jer su gosti bili okolo. Bilo mi je jako neugodno, ali mi je bilo lakše kada je šef rekao da je sve u redu i da se to svima događa, pa čak i onima najboljima. Nakon posla smo Ivan, Enola, Zara, Borna, Nino i ja otišli u mall, raspodijelili smo se po trgovinama te smo Borna, Ivan i ja otišli u Zaru kako bi Borni pomogli da si izabere novi stil. Tamo smo se i zabavili jer sam obukla istu jaknu kao Borna pa smo se šalili da smo blizanci. Također smo smijali i Nini koji je sve svoje novce potrošio u Calvin Klein trgovini.
Danas još jedan slobodan dan! Cure i ja smo ga odlučile iskoristiti tako da malo duže spavamo. Zara i ja smo otišle na doručak te kada smo se vratile opet smo zaspale te smo poslije otišle na ručak sa Enolom koja je doručak prespavala. Nakon ručka smo Enola, Ivan i ja otišli na plažu te se tamo zabavljali u ogromnim valovima. Popodne smo svi išli u obilazak Archaeological Site of Nea Paphos. To su kamene grobnice kraljeva, iako je to samo kamenje meni su neki dijelovi bili prekrasni za vidjeti. Nakon toga smo se odlučili prošetati gradom i odlučili otići nešto pojesti te smo kupili par suvenira. Nakon povratka u hotel smo se još malo odlučili zabaviti u bazenu.
Natrag na posao! Opet nakon doručka jutarnja smjena. Stvarno nam je bilo teško ustati se danas nakon dva slobodna dana. Dan je bio kao i svaki drugi poliranje, spremanje stolova, čišćenje i tako dalje, no nipošto nije bilo praznog hoda jer je danas na doručak došlo najviše ljudi u ovom mjesecu. I tako sve na brzinu, spremi stol, skupljaju stol pa ga opet spremi, i tako je već brzo došlo onih 15:00 sati. Nakon malog odmora poslije posla, Enola i ja smo se zaputile na najbližu plažu koja je ispod hotela gdje mi radimo. A pošto je bio petak navečer, odlučili smo otići u izlazak na palačinke. Došli smo u najbliži restoran gdje su ljudi bili vrlo ljubazni te ih zanimalo je svašta o Hrvatskoj, ali i također nam je bilo lijepo jer smo uz palačinke mogli uživati u živoj muzici.
Inače subotom spavamo duže, ali nama je ova bila radna. Opet ustajanje, spremanje i na posao. Danas je bilo sve polagano, svi smo bili smireni i smijali se, ali smo i radili. Bilo mi je smiješno kada bi otišla u kuhinju po nešto jer bi tamo uvijek čula kuhara kako govori nekakve šale sa smiješnim glasom ili si uvijek nešto pjeva. Također ga je Enola naučila par hrvatskih riječi kao na primjer: "Kako si?' i "Dobro sam" te je onda on nas ispitivao kako smo, i mi bi mu uvijek govorili da smo dobro. To nam je bilo zanimljivo jer smo vidjeli kako se smiješka dok je to izgovarao. Također mi je bilo lijepo, što sam danas malo više komunicirala sa osobljem i sa šefom, koji su ustvari vrlo simpatični i uvijek od njih mogu čuti pokoju šalu. Također mi je super, kada šef vidi da mi nešto radimo, jer nam onda samo počne vikati: "Bravo! Bravo!" A mi odmah budemo veseli, jer mu se sviđa naš način rada.
Radni dan, bio je kao i svaki drugi, postavljanje stolova, čišćenje švedskog stola i tako dalje. No, danas je malo bilo drukčije jer je danas za doručak bila velika panika te smo svi žurili. Također, dobili smo posao koji nikada nismo radili, a za koji nisam ni znala da je toliko bitan. Morali smo po stolovima slagati ukrasne biljke tako da idu redom po svakom stolu jedna velika pa jedna mala. Također smo slagali stolice na način da za svakim stolom bež stolice budu okomito, a sive stolice vodoravno. Znala sam da se u hotelima gledaju detalji, ali nisam znala da se gledaju baš tako sitni detalji.
Iskoristili smo još jedan slobodan dan izletom. Prvo smo išli u Kuorion gdje smo gledali ruševine hramova iz vremena Stare Grčke. Nekima je to bilo dosadno jer je to njima samo kamenje, ali meni je bilo veoma lijepo pošto ja dosta volim vrijeme Stare Grčke. Kasnije smo otišli u Limassol gdje smo se prošetali i poslikali te smo nakon toga otišli na meni najdraži dio, Afroditinu plažu. Rekli su nam da ako plivamo oko Afroditinog kamena da ćemo zauvijek ostati mladi i lijepi. Enola, Borna i ja smo to uspjeli preplivati, ali smo vratili premoreni od toga jer je bilo malo daleko. Ipak, taj trud se nije baš isplatio jer smo shvatili da je Afroditin kamen bliže i da smo samo trebali prošetati oko njega.
Natrag na posao! Samo radno, opet slaganje i pospremanje stolova za doručak. No, i danas je opet bilo malo drugačije, šef nam je prišao i rekao kako više ne trebamo slagati stolove te nam je rekao kako moramo sa nekakvom pjenom ispolirati stolove. Nikad to prije nismo radili te mi je zbog toga to bilo čudno. Također nam je rekao je da je to danas bilo generalno spremanje sale te da smo mi zato morali ispolirati sve te stolove, bez da i jedna mala mrlja ne ostane. To nam je oduzelo jako puno vremena te smo i to i pod pauzom radili, pa smo 25 minuta kasnili na pauzu. Za vrijeme ručka sam čistila bufe te je konobarica s kojom sam to radili bila vrlo ljubazna. Pitala me volim li pizzu te me pozvala kod sebe u ured gdje je na stolu stajala pizza. Rekla mi je kako je to donijela samo za mene i stalno je pričala sa mnom, lijepo od nje. Bila je baš draga.
Dan je započeo uobičajeno, došli smo na posao gdje nas je dočekao šef sa našim zadacima. Naravno, na doručku smo ponovno postavljali stolove, prvo smo stavili papirnate podmetače pa salvetu na lijevu stranu, na tu salvetu je išla vilica, a na desni rub podmetača smo stavili žlicu te kraj nje nož. Nakon ubrzanog i napornog doručka došao je ručak na kojem smo opet uzimali tanjure sa stolova. No, ja to nisam dugo radila jer me konobarica sa kojom sam čistila bufe primijetila te me odmah odvela sa sobom da ponovno zajedno čistimo. Primijetila sam da je bila vrlo sretna sa načinom kojim radim, jer me stalno zove da idem sa njom. Pogotovo sam to primijetila kada mi se stalno smijala i uvijek bi bila presretna jer radim, a danas me čak i zagrlila od sreće što je meni bilo prelijepo i bila sam sretna što me toliko prihvatila.
Čim sam došla na posao konobarica s kojom radim na bufeu me odmah zauzela, onda je šef rekao: "Your boss!" Što je bilo vrlo simpatično. Cijelo vrijeme doručka sam spremala bufe i pričala sa raznim ljudima iz drugih zemalja. Pričala sam sa jednim gostom iz Britanije koji mi je rekao kako mu je na Cipru mnogo lijepo. Pitao me otkuda sam ja te se iznenadio kada sam rekla da sam iz Hrvatske. Također mi je rekao kako se njegov prijatelj vratio iz izleta iz Splita, bilo mi je vrlo zanimljivo pričati s njim. Također sam već par dana za redom pričala sa još jednom ženom koja me upamtila te je danas uvijek pričala sa mnom i uvijek mi se nasmijala kad bih prolazila kraj njenog stola.
Uobičajen dan na poslu. Ipak, danas je bilo malo drugačije jer nam je bio zadnji radni dan. Za vrijeme doručka ponovno sve na brzinu, uvijek uzbuna i tako. Kasnije je došao i šef i kada smo mu rekli da nam je danas zadnji radni dan rekao je da je tužan te je skoro i zaplakao. Kasnije je došao i jedan od glavnih konobara, Vasilis, koji se uvijek volio šaliti i pričati sa nama te nas je danas opet tako nasmijavao i stalno radio nekakve šale. Njemu smo također rekli da danas odlazimo kući, a on nam nije vjerovao te je prvo mislio da se šalimo, ali kada je shvatio da smo ozbiljne isto je skoro zaplakao. Na kraju smjene smo se oprostili sa Vasilisom koji nas je zagrlio i poželio nam sreću u životu te sa šefom koji je skoro pustio suzu kada se posljednji put rukovao sa nama.
Posljednji dan boravka na Cipru. Enola, Zara, Dajana, Andrea i ja smo ga odlučile iskoristiti tako da smo si napravile mali izlet do malla gdje smo obavile kavu i ručak. Tamo smo dokupile još neke stvari za povratka kući, ali također i pokoji komad odjeće ako nam se svidio. Nakon malla smo odlučili dovršiti naše pakiranje te smo nakon pakiranja išli izvagati kofere. To nam je bilo smiješno jer smo jedva uspjele podići kofere sa tom vagom pa je svaka od na probala dići kofer koji nam je skoro ispao zbog ravnoteže. Kasnije smo još malo otišle do Dajane i Andree gdje smo pričali, smijali se i družili, ali također i pleli pletenice, Enola Andrei, a ja prvo Dajani pa zatim Zari. Bilo nam je zanimljivo kada sam plela Zari pletenice jer je to trajalo pola sata zbog njezine specifične kose.
Povratak kući, bilo nam je lijepo, ali moramo doma. Spremili smo još dodatne stvari u kofere i krenuli busom do aerodroma. Svi smo željno isčekivali predavanje kofera te da već jednom krenemo. Stvarno mi je bilo lijepo, ali sam se već zaželjela svoje obitelji, jednostavno mi fale. Zato sam danas brojala svaku sekundu za vrijeme provjere i čekanja da avion krene. Najbolji dio je bio kada sam sjela u avion, znajući da me još samo tri sata dijeli od moje zemlje, moje obitelji. Htjela sam gledati seriju, ali sam zaspala te nisam ni primijetila da je prošlo tri sata. Kada smo sletjeli u Zagreb bila sam presretna jer sam znala da me još samo dva sata dijele od mog grada i moje obitelji.
Primjedbe
Objavi komentar