Blog Andrea Kučera
Blog by Andrea Kučera
Put na Cipar je krenuo u 4:20h s poligona kod škole. Vozili smo se kombijem do aerodroma u Zagrebu. Tamo smo morali vagati kofere, ići na skeniranje te nakon toga je slijedio let. Prvi put sam letjela avionom. Bilo je jako zanimljivo i sretna sam što sam imala priliku letjeti avionom. Najviše mi je bio strah da ću izgubiti kofer, ali na svu sreću nisam. Kombijem smo se vozili do hotela gdje smo se podijelili za sobe i išli na ručak. Nakon ručka neki su se išli kupati na more, a mi smo ostale raspakirati se. U 19:00 je bila večera te nakon toga sastanak sa profesoricama. Na sastanku smo se dogovorili za sutrašnji dan. Sa prijateljicama smo malo igrali uno karte. Bio je naporan dan pa smo brzo zaspale.
Ujutro poslije doručka smo se spremali za upoznavanje s mentorom Mariosom i radnim mjestom. Pokazali su nam kuhinje, blagovaonice, terasu te sve oko hotela. Hotel St. George je jako veliki hotel. Ima puno zaposlenika koje smo također danas upoznali. Bilo je zanimljivo vidjeti koliko ljudi je potrebno da bi poslužili jedan obrok. Nije puno samo konobara već i kuhara koji trebaju pripremiti dosta hrane, kako bi bilo za sve goste. Ovo mi je bio prvi radni dan te sam imala malu tremu, ali zadovoljna sam kako sam se snašla. Zadovoljna sam s hotelom i veselim se idućem radnom danu.
Zaspala sam umorna i teško se probudila.
Dajana me je budila dva puta kako bismo išle na doručak. Hrana za doručak je
bila fina. Njihova hrana nije ista našoj i zato će mi trebati neko vrijem da se
naviknem. Nakon toga smo se malo odmorile i išle se kupati u bazen koji je u
hotelu. U bazenu smo na početku bile samo nas 5 iz sobe, kasnije su nam još
neki pridružili. Kupale smo se do ručka a poslije se spremale raditi. U hotelu
su nam rekli šta trebamo raditi i krenuli s poslom. Na večeri je bilo puno
ljudi jer su priredili banket. Pomagala sam u posluživanju, u poliranju
pribora, tanjura i čaša. Radimo sa još jednom školom, koja je ovdje na praksi.
Upoznali smo se s nekima od njih i pričali kako nam je ovdje. Večeru smo dobili
u hotelu St.George i išli svi zajedno do hotela gdje spavamo.
Slobodan dan! Iskoristili smo ga za izlet. Dobili
smo lunch pakete (jabuku, sendvič, vodu i kuhano jaje). Išli smo autobusom koji
nas je čekao ispred hotela. Vozili smo se sat vremena do grada Lefkara gdje smo
bili pola sata. To je mali grad u kojem smo se prošetali a imali smo vremena i za slikanje. Svidjelo mi se što
ima puno plave boje kao u Grčkoj. Poslije smo putovali još sat vremena u Ayia
Napu na plažu Nissi Beach. Plaža je pješčana i uredna, more je lijepe plave
boje. Ima puno barova, koji su bijele boje, a to je lijepa kombinacija s morem.
Najviše mi se svidjelo što ima jedan otočić na toj plaži do kojeg se može doći
samo preko vode. Na plaži je bilo puno ljudi pa smo sjedili na plaži na
ručnicima. Tih dva sata smo kvalitetno iskoristili. Autobus nas je čekao i
nastavili smo vožnju do Cape Cavo Greco. Od tamo je pogled na more savršen. U hotel smo se vratili
umorni. Otišli smo na večeru i spremili se za spavanje.
Ustala sam lakše nego ovih dana jer sam znala,
da nakon današnjeg dana slijede dva slobodna dana. Ovo mi je bio prvi dan da
sam radila na terasi samo sa njihovom zaposlenicom. Dogovorile smo se da ću ja
postavljati stolove. Kada je bilo potrebno, vozila sam kuhinjska kolica
isprazniti u kuhinju. Bilo je malo naporno, ali i zanimljivo. Danas smo u
hotelu gdje radimo doručkovali i ručali. Nakon ručka su nam odredili što tko
treba radili. Ja sam čistila stolove i nosila prazne tanjure koji su smetali
ljudima na stolovima. Kada je trebala mala pomoć Tei i Dajani oko postavljanja
stolova pomagala sam im. Nakon posla išle smo u Avenue Mall te nakon toga išle
na pizzu u restoran. U 22:45 imali smo sastanak sa profesoricama Romanom i
Miroslavom.
Današnji dan mi je započeo u 7 sati. Kada sam
došla na posao, odmah sam ostala u kuhinji. Polirala sam čaše i šalice. Za
poliranje šalica se koristi posebna krpa koja se umoči u vruću vodu, a čaša
tako da se vrh čaše umoči u toplu vodu i onda ispolira. Kada sam to napravila,
polirala sam tanjure. Sa prijateljicama sam se dogovorila, da kada bude
ispoliranog pribora da svaki put donesem u ladice u salu. Tako sam i radila
kako one ne bi gubile vrijeme odlazeći po to. Ručali smo u hotelu gdje radimo
te ujedno se i odmarale. Nakon posla Tea, Tena i Ana došle su na ideju da idemo
u Mall. Takva ponuda se nikada ne odbija te smo se složile s tim, spremile smo
se i otišle na autobus. Kada smo stigle, prvo smo si išle kupiti nešto za jesti
u Pizza Hut. Svaka smo si uzele nešto različito za jesti, da bismo sve isprobale.
Kako bismo potrošile, što smo pojele, šetale smo po trgovinama. Ušle smo u jednu
trgovinu, u kojoj je osjećaj da nema kraja. U njoj smo provele najviše vremena.
Za kraj smo si ostavile popiti kavu a onda smo otišle natrag u hotel. Danas su
došle ravnateljica Dinka i profesorica Mirjana. U 19h smo imali kratki sastanak.
Poslije večere družile smo se u sobi. Tea nas je učila neku igru s kartama.
Radna nedjelja. Današnje jutro nije baš
najbolje krenulo. Probudili smo se 15 minuta kasnije nego inače. Brzo smo se
spremili i krenuli na posao. Cijeli dan sam bila na poliranju kuhinjskih
pribora. Naučila sam, da kada se u vodu stavi jabučni ocat, da će taj pribor
dobiti posebni sjaj. U kuhinji sa mnom je bila Ana i učenici drugih škola.
Podijelili su nas tako da nas bude podjednako u kuhinji i u posluživanju.
Zaposlenici se s nama zezaju i tako nam vrijeme brže prolazi. Budući da je bila
nedjelja, bilo je najviše ljudi. Sama sam polirala pribor i morala sam biti
brza, jer je toga u sali ponestajalo. Imala sam taktiku od neki dan pa sam sve stizala i svega je uvijek bilo. Tako sam
naučila da se sve mora dobro organizirati da bi išlo kako treba. Od pauze do
kraja smjene mi je vrijeme brzo prošlo. Da mi Dajana i Tea nisu došle reći da
je 14h, još bih ostala raditi. U 17h samo bili dogovoreni sa ravnateljicom i
profesoricom da idemo u Tombs of the kings , grobnice kraljeva koje leže oko
dva kilometra sjeverno od luke Paphos. Zabavila sam se i vidjela nešto novoga.
Slagali smo skulpture od kamenja, šetali grobnicama, gledali more, pričali...
Neki bi rekli da je to samo kamen, ali meni je to bilo lijepo za vidjeti. Neću
požaliti što sam otišla i to vidjeti.
Danas smo dobili novi raspored radnih dana.
Meni je smjena ostala ista, radim ujutro. Tako sam ustala u 7h i polako se spremala
za posao. Na početku sam posluživala, dok me nisu pozvali da pomognem u
kuhinji. Rekli su mi da poliram čaše, šalice i tanjure. Nije prošlo ni 10
minuta i došao je šef sale po mene i bio je ljut jer nisam u posluživanju. Bila
sam jako zbunjena, jer mi je svatko rekao drugačije. To mi je bilo prvi put da
sam vidjela sve nervozne i ljute. Kada sam izašla iz kuhinje u salu, vidjela
sam da ima puno ljudi i da se ništa ne stiže. Tada mi je bilo sve jasno, zašto
je tako ljuto došao po mene. Postavljala sam papire sa ubrusima na stolove, dok
je za mnom išla Tea i postavljala na to pribor. To sam radila do kraja doručka.
Nakon doručka pripremali smo salu za ručak. Rekli su nam kako se postavljaju
stolice i popravljali smo pribor na stolovima da bude ravno. Za ručak su nas
dobro podijelili. U kuhinji su ostali jedan naš učenik i jedan učenik druge
škole, svi ostali smo posluživali. Sada sam bila zadužena za slaganje pribora
na stolove. Na početku nema puno posla, ali kada ustane više gostiju odjednom,
ne stižemo. Poslije posla čekali smo jedne druge da bismo išli zajedno u Mall.
Znali smo šta trebamo pa smo to brzo obavili. U 21h imali smo sastanak. Nakon
sastanka bio je pregled soba.
Kako su otišle prijateljice iz sobe i ostale Dajana i ja same sve je čudno. Probudile smo se kao inače, no brzo smo bili spremne za ići na posao. Nema više gužve u sobi. Na poslu sam nosila pribor i slagala ga na stolove. Jedan od šefova sale se danas s nama šalio i pitao nas odakle smo. Mislio je da smo iz Rusije, ali kada smo rekli Modrić odmah je znao da smo iz Hrvatske. Danas su došli novi učenici iz Rumunjske. Učili smo ih kako se šta treba raditi da bi olakšali radnicima. Nakon doručka je bila generalka stolova. To znači da sve treba biti čisto i uredno. Za čišćenje stolova smo koristili sredstvo za izbjeljivanje. Malu količinu sredstva smo stavljali na spužvicu te sa tom istom spužvicom ribali. Nakon toga smo sa čistom i mokrom spužvicom ispirali to sredstvo, kako bi ostalo čisto i blistavo. Već je bilo vrijeme da odemo ma doručak, a mi nismo stigli sve napraviti. Šef sale nam je rekao da se odemo najesti, zamijeniti će nas drugi učenici. Kada smo se vratili vidjeli smo da stolovi nisu dobro isprani. Zato smo Zara, Viktorija, Dajana i ja ispravili tuđu grešku. Za vrijeme ručka sam nastavila slagati pribor. Na početku nije puno gostiju, no nakon pola sata bude puna sala. Učenici iz Rumunjske su nas zamolili ako im možemo pokazati što da rade. Sa zadovoljstvom smo im pokazali, jer znamo kako je nama bilo prvih nekoliko dana, dok se nismo uhodali. Tako smo upoznali nove prijatelje. Ostatak večeri smo se družili kod bazena.
Jutros mi nije krenulo baš najbolje. Teško sam
se probudila. Dajana me je morala buditi više puta zaredom. Prije nego što smo
krenule na posao, trebale smo ostaviti ključ na recepciji kako bi nam u toku
dana osoblje moglo pospremiti sobe. Ostavila sam ključ i uputila se prema Dajani
koja me je čekala, da krenemo na posao. Primijetila sam kako ovdje ljudi ne
metu velike površine, već koriste mlaz vode kako bi isprali staze. Na putu do
naše sobe se nalazi nizbrdica koja je bila svježe oprana. Tek što sam napravila
dva koraka odjednom sam se zatekla na podu. Kako sam pala na taj mokar beton,
zamočila sam hlače. Nisam imala vremena presvući se, već sam tako otišla.
Mislim da mi ovo jutro nije moglo gore početi. Danas je radio šef koji se s
nama šali i pohvali nas kada vidi da se trudimo. Shvatila sam da nama puno
znači kada nas netko pohvali. Odmah dobijemo veću motivaciju i dajemo sve od
sebe. Dajanu su poslali da poslužuje vani na terasi, a sam ostala sama u
postavljanju stolova. Bilo nas je manje nego inače jer je jedna grupa učenika
iz Rumunjske otišla. U 9h su nam se pridružile Zara i Viktorija. Sa Zarom sam
radila u paru. Međusobno smo se sa učenicima iz Rumunjske dogovorili, tko će što
raditi te smo na takav način jedni drugima olakšali. Dobra organizacija radi
čuda. Nakon povratka s posla nam je osoblje došlo očistiti sobu. Profesorica
Svjetlana nas je pozvala kod nje u sobu da ne čekamo na suncu. Očistili su nam
sobu toliko, da nam je bilo žao ući u nju. Nakon toga smo malo odmarale. Oko
18h smo Anja, Dajana i ja išle u restoran Angelika na pizzu. Navečer smo igrale
alijas sa profesoricama. Bilo je ludo i nezaboravno.
Današnji dan je započeo puno bolje od
jučerašnjeg. Za doručak sam radila ono što i do sada, postavljala pribor na
stolove. Nakon doručka smo se vratile natrag u salu i dorađivale ono što nismo stigli prije pauze.
Bitno je i ispolirati sav pribor da imamo pripremljeno kada počne ručak. Prvo
sam bila u kuhinji, a nakon toga sam išla pomoći u salu. Tamo su nam rekli da
trebamo popuniti sve posude sa soli i biberom. Opet smo se međusobno dogovorili,
kako ćemo. Učenici iz Rumunjske su donosili prazne posudice sa biberom i soli.
Dajana i ja smo popunjavale posudice sa biberom, a Zara i Viktorija sa soli.
Dajana je otvarala posudice, a ja sam ih popunjavala biberom. Kada smo to
doradili imali smo veliku pauzu. To vrijeme Zara, Enola, Viktorija i ja
provodimo zajedno, druženjem. Na ručku je bilo najviše gostiju do sada, zbog
aktualne ljetne sezone. Žurili smo se da bi svaki stol bio na vrijeme posložen.
Taj ubrzani način rada mi se više sviđa jer vrijeme brže prolazi. Tijekom
postavljanja stolova bitno je imati osmijeh na licu, pozdraviti goste a može se
i popričati s njima. Gosti vole kada su radnici ljubazni i zrače pozitivno.
Ručak mi je brzo prošao. Nakon posla išle smo se kupati i sunačati na more.
Bilo je vruće pa nismo dugo ostale. U sobi smo igrale društvene igre. Otišle na
večeru te nakon toga nastavile sa igranjem.
Posljednji dan na Cipru. Ustale smo prije
alarma, naspavane i spremne za put. Bilo je teško izaći iz sobe sa koferima.
Nekako smo se naviknule na taj hotel, on je bio naš dom tri tjedna. Otišle smo
na naš zadnji zajednički doručak. Nakon doručka je po nas došao autobus,
stavili smo kofere u bunker i uputili se prema aerodromu. Možda nisam prije
napomenula, ali ovdje se nose maske. Na aerodromu je to obavezno, inače se
plaća kazna. Sve je bilo dobro, dok
nisam došla do uređaja za skeniranje. Kada mi je torba prošla kroz skener,
vratili su je još jednom, no ja nisam shvaćala, što se događa. Tražili su da
otvorim torbu i izvadili mi bocu vode. Skroz sam zaboravila na to, da trebam,
no bili su ljubazni. Ispričala sam se i dala im 2 boce vode. Prvo sam se jako
uplašila, ali ipak je dobro prošlo. Čuli smo puno Hrvata oko nas i pričali s
njima. Bilo je čudno nakon 3 tjedna čuti još nekoga osim nas da priča našim
jezikom. U 12:45 smo poletjeli. Sjedila sam do prozora i uživala u pogledu.
Putem sam slušala pjesme, spavala, pričala sa prijateljicom Anjom, slikala
nebo... Tijekom leta je bilo malih turbulencija. Na aerodromu u Zagrebu sve je
dobro prošlo. Krenuli smo za Daruvar. Bila sam jako nervozna i nisam se mogla
dočekati. U Daruvaru su nas dočekali roditelji. Pozdravili smo se sa
prijateljima i profesoricama. Kod kuće su me svi sretno dočekali. Prepričavala
sam im sve doživljaje i pokazivala slike gdje smo sve bili. Također sam im
pokazala kako je izgledao hotel u kojem smo radili. Bili su sretni što sam
imala takvu veliku priliku putovati sa školom.
Primjedbe
Objavi komentar