Blog Ema Sarić

Blog by Ema Sarić

Za početak željela bih se zahvaliti svim profesorima koji su mi omogućili ovo predivno iskustvo, a isto tako svim hrvatskim i ciparskim kolegama koji su mi uljepšali ova tri tjedna. U ova tri tjedna naučila sam puno toga što u Hrvatskoj možda ne bih. Svaki dan sam se susretala s novim ljudima te tako usavršavala svoje komunikacijske i jezične vještine. Ne mogu reći da nije bilo izazovno, ali što očekivati od prakse u hotelu s četiri zvjezdice i to u drugoj državi. Shvatila sam da su svi problemi rješivi i da se ne treba bojati nepoznatog jer iz toga uvijek nastane neko dobro iskustvo. Drago mi je što smo imali tako ljubazne i susretljive kolege koji su imali puno strpljenja i razumijevanja i o kojima nemam ništa loše za reći. Toliko sam se navikla na život na Cipru da su mi ova tri tjedna prošla kao jedan jako zabavan vikend.  Smatram da bi svatko trebao proći kroz ovakvo iskustvo barem jednom u životu i drago mi je što sam zanemarila svoj strah od nepoznatog i odvažila se na ovako nešto.

Ovo putovanje je započelo u ranim jutarnjim satima. Putovanje je bilo veoma ugodno te je prošlo relativno brzo. Nenaspavani, ali uzbuđeni, stigli smo na Cipar gdje ćemo odrađivati praksu sljedeća tri tjedna. Smjestili smo se u Sunny Hill apartmanima, nedaleko od hotela u kojem ćemo odrađivati praksu. Apartmani su dobro opremljeni i čisti te je osoblje jako ljubazno. U apartmane smo stigli taman za vrijeme ručka, a nakon što smo se najeli nekoliko nas otišlo je do centra kako bismo vidjeli ostatak grada i popili kavu. Vratili smo se prije večere, a nakon večere smo imali sastanak sa profesoricama kako bismo porazgovarali o današnjim doživljajima te o sutrašnjem radnom danu. Proveli smo još malo vremena zajedno sa ostalima, družeći se, a zatim smo se spremili za spavanje kako bismo bili odmorni i spremni za rad.

Drugi dan započeli smo u hotelu, upoznavajući se s načinom rada, a isto tako i samim hotelom. Zatim smo krenuli raditi, neki u posluživanju, a neki u kuhinji. Radila sam u posluživanju te sam shvatila da je rad s ljudima zapravo jako zabavan pa čak i s onim ne toliko ljubaznim gostima, jer na kraju uvijek imamo nekakve anegdote za ispričati kolegama i profesorima. Glavni konobari i ostatak osoblja objasnilo nam je sve detalje, što i kako trebamo raditi te kako se ponašati s gostima. Odmah su ostavili jako dobar prvi dojam. Radno vrijeme prošlo je veoma brzo, možda zbog uzbuđenosti, a možda zbog stalne žurbe oko restorana i kuhinje. Ostatak dana proveli smo opušteno, družeći se u sobama i na kavi. 

Treći dan odmah je započeo u hotelu, čisteći i postavljajući stolove. Primjetila sam kako je većina gostiju veoma ljubazno te imaju razumijevanja kad je u pitanju gužva. Radni dan mi je opet prošao poprilično brzo te sam ubrzo zaboravila da sam uopće bila na poslu. Kako bismo se odmorili, nakon posla smo otišli do obližnje plaže Coral bay. Plaža je pješčana, a valovi su bili iznimno veliki pa sam većinu vremena provela sunčajući se. Umorni od dugog dana, večerali smo i spremili se za spavanje, a prije spavanja razmijenili smo svoja iskustva i događaje s ostatkom grupe.

Današnji je dan ipak bio malo drugačiji. Ovo je prvi dan kad smo radili popodnevnu smjenu pa smo imali cijelo jutro kako bismo se odmorili i spremili za ostatak dana. Dopodne smo proveli u centru grada, razgledavajući lokalne trgovinice, a i one ne tako lokalne. Zapazila sam da su stanovnici Cipra poprilično opušteni i nikamo im se ne žuri, za razliku od nas, koji smo se žurili natrag iz centra kako bismo se spremili za posao. U hotelu smo radili i s drugim učenicima, odnosno s Rumunjima koji su isto tako odrađivali praksu. Nisu vješti u govoru engleskog jezika, ali uspjeli smo se sporazumjeti dovoljno da dobro odradimo posao. Tako smo malo izašli iz “zone udobnosti” te radili s ljudima koje ne poznajemo. Večer je trajala poprilično dugo, ali bilo je zabavno. Radila sam na terasi gdje je malo manja gužva, no kako nas je bilo manje nego unutra, jednako smo se naradili. Nakon odrađenog posla, večerali smo te se spremili za spavanje jer smo sljedeći dan imali isplanirani izlet.

Započeli smo dan dugom vožnjom u busu, s ciljem dolaska do Ayie Nape. Na putu smo stali u jedno manje mjesto Lefkara, tipično cipransko selo. Samom gradnjom i izgledom, selo me je podsjećalo na male talijanske gradove. Obišli smo nekoliko ulica i crkvu, a zatim se vratili u bus. Sljedeća destinacija bila nam je Nissi beach. Plaža nas je oduševila plavo zelenim morem. Bila je puna ljudi. Zadržali smo se oko sat vremena, okupali se i popili kavu pa nastavili putovanje. Stigli smo u Cape Greco, najistočniji dio Europe. Na prvi pogled vide se samo stijene, no nakon malo hodanja vidi se plavetnilo koje se proteže do tko zna kud. Posljednje mjesto koje smo posjetili bilo je Fig Tree Bay, koja je bila jedna od ljepših plaži na kojima sam bila. Na povratku sam cijelim putem spavala pa sam za vrijeme večere bila odmorna. Otišli smo na večeru u obližnji restoran te sam primijetila kako često uspoređujem svoju praksu s radom konobara u drugim objektima te razmišljam kako im što više olakšati taj posao. Umorni, vratili smo se u sobe i zaspali.

Ponedjeljak je bio dan za nova iskustva i spoznaje. Stavili su me da radim na baru, na kojem još nikad nisam radila. U početku me uhvatila panika jer smo morali uzimati narudžbe samo, no kasnije sam shvatila da to nije toliki problem, jedino kada gost s naglaskom pokušava naručiti fantu, a ti ga ne razumiješ. Većina gostiju je dosta strpljiva i ima razumijevanja. Nema previše posla pa kad nemamo kome uzeti narudžbu hodamo oko bazena i skupljamo prljave čaše. Rad na baru je zapravo jako ugodan i zabavan te sam primijetila kako mi sa svakom narudžbom komuniciranje s ljudima postaje lakše. Nakon posla smo otišli do centra i gradske plaže i uživali u šuštanju mora i žamoru ljudi. Ubrzo smo se vratili u sobe i otišli spavati.

Danas sam opet radila na baru, no ovaj radni dan mi je prošao brže nego prvi iako ni danas nije bilo pretjerano puno posla. Upoznala sam i neke nove radnike. Svi su bili jako ljubazni i potrudili se objasniti sve detalje koliko god puta je to bilo potrebno. Najdraži dio radnog dana bio mi je za vrijeme ručka u hotelu, kad nema puno ljudi na baru pa nam radnici na baru naprave kavu. Ostatak dana provela sam spavajući, dok nismo imali sastanak kako bismo se pozdravili s profesoricama. Iako sam spavala popodne, nije mi bio problem vratiti se u krevet i ponovno zaspati, a sutra imam slobodan dan pa se mogu odmoriti.

Današnji dan započeo je vrlo opušteno. Isplanirali smo cijeli dan u gradu, no krenuli smo malo kasnije nego što smo planirali. Prvo odredište bio nam je Starbucks, a zatim mall kako bismo nešto jeli. Pregledali smo sve trgovine u mallu i izašli praznih ruku, a kasnije smo otišli na bus i vratili se u sobe jer smo uskoro imali sastanak s profesoricama koje su tad stigle. Pozdravili smo se i otišli na večeru, a kasnije smo otišli do Coral baya kako bismo vidjeli i tu stranu grada. To područje nije nešto preveliko, ali je simpatično i puno života. Nakon nekog vremena hodanja po ulicama i suvenirnicama. Zamijetila sam da je najviše suvenira s motivom mačaka, a isto tako da je i sam Cipar pun mačaka. Vratili smo se u sobe i zaspali.

Danas je ponovno bio radni dan. Ista priča kao i u ponedjeljak i utorak, no danas je pri kraju radnog vremena ipak bilo malo više gužve. Nastao je problem kod jedne narudžbe jer je pecivo bilo pljesnivo pa sam odnijela kuharu i pitala goste žele li novu narudžbu. Ponovno sam upoznala neke nove ljude na baru koji su bili još ljubazniji od prijašnjih. Zamijetila sam da su svi jako bliski i ponašaju se kao mala obitelj. Nakon posla požurili smo u sobe kako bismo se otuširali i spremili jer smo išli razgledati Arheološki park. Iako je bilo vruće, bilo je lijepo šetati po parku i vidjeti povijest grčkog i rimskog naroda. Nakon obilaska imali smo slobodno vrijeme pa smo odlučili nešto večerati i sjesti na plažu prije odlaska u sobe. Došli smo u sobe i odmah išli spavati jer smo bili poprilično umorni.

Ponovno sam započela dan poslom na baru. Bio je malo stresan dan jer je dolazila inspekcija pa je sve moralo biti perfektno. Najviše smo vremena proveli brišući stolove i skupljajući smeće, a nešto manje uzimali narudžbe jer nije bilo puno ljudi. U jednom trenutku vidjela sam gosta kako maše te sam mislila da zove mene da uzmem narudžbu, no on je mahao ženi iza mene. Sva sreća pa je bio ljubazan i oboje smo se nasmijali. Najzanimljiviji gosti su mi oni iz Velike Britanije ili oni koji pričaju britanskim naglaskom jer mi je uvijek fascinantno čuti kako se zapravo tamo priča. Također mi je zanimljivo promatrati ljude u bazenu kada se razgibavaju uz animatora, no to samo radim ako nema nikakvog posla. Kad sam se vratila u sobu ispričala sam curama svoje doživljaje te smo kasnije otišle na večeru i prošetale do plaže gdje smo pričekali ostatak društva koji su radili drugu smjenu. 

Ujutro sam prije posla s društvom išla do plaže pošto se nisam dugo kupala u moru. More je danas bilo puno mirnije nego inače, no još uvijek je bilo manjih valova. Nakon kupanja vratila sam se u sobu kako bih se pripremila za posao. Na baru su nas pohvalili te rekli kako radimo puno bolje od ostalih praktikanata i kako nam engleski jezik jako dobro ide. Nije bilo puno gostiju pa sam radila one malo manje zanimljive poslove kao što su brisanje stolova, skupljanje čaša oko bazena i iznošenje smeća. Isto tako sam dobila i svoju prvu napojnicu od jednog eura. Nije bilo puno, ali mi je bilo drago jer znam da su gosti bili zadovoljni. Bude mi žao kad vidim koliko hrane moramo bacati jer gosti kada naruče hranu ostave pola ili više tanjura netaknuto. Nakon posla sam malo odmorila, a onda smo imali sastanak kako bismo se dogovorili za izlet u Plavu lagunu. Još smo se neko vrijeme družili u sobi, a onda smo otišli spavati.

Danas smo ponovno dan započeli rano, na plaži. Na brzinu smo se okupali kako bismo se osvježili, a zatim smo krenuli prema sobama kako bismo se spremili za posao. Na poslu nije bilo previše izazovno, no bilo je više ljudi nego inače. Pošto nosimo kartice s imenima, jedan par je komentirao kako mi ime nije tipično englesko jer se piše s jednim m. Uvijek mi je čudno kada mi se gosti obrate s imenom jer zaboravim da nosim karticu pa se pitam kako znaju moje ime. Ostatak radnog dana radila sam one uobičajene poslove, uzimanje narudžbi, čišćenje stolova i slično. Na kraju smjene sam bila poprilično umorna. S jedne strane, super mi je raditi od pola 11 do pola 5 jer se ujutro stignem naspavati, a kad završim polako postaje manje vruće. S druge strane, malo je nezgodno jer je sredina dana. Međutim, umjesto spavanja, navečer smo još otišli prošetati po gradu gdje smo se iznenadili jer smo već drugi put ovdje sreli Hrvate. Vratili smo se u sobe i uskoro išli spavati.

Novi radni tjedan je započeo, a ovaj put nas je troje radilo na baru. Bilo je jako malo posla te je svaka uzela možda tri narudžbe. Pretpostavljam da je većina gostiju otišla jer nisam primjetila one goste koji inače dolaze. Danas sam saznala gdje se nalazi menta koje koriste za koktele te sam isto tako vidjela i jedan dio hotela jer sam nosila jednu narudžbu u lobby. Trebalo je vremena dok sam se popela uz sve stepenice, no interijer mi se jako dojmio. Razmišljala sam kako bih jedno ljeto mogla doći na odmor u St. George kako bih vidjela kako je to kada si na mjestu gosta u tako lijepom hotelu. Na pauzi nam je prišla jedna radnica i rekla da nas razumije, a razumjeli smo i mi nju. Rekla nam je da je iz Bugarske i radi ovdje već 17 godina, a mi smo njoj ispričali za našu mobilnost u Bugarskoj. Nakon posla smo ponovno prošetali gradom, a u supermarketu smo ponovno sreli Hrvate. Svaki put se iznenadim jer se ja osobno ne bih nikad sjetila otići na Cipar na odmor. Dan smo završili kupanjem u bazenu. 

Današnji dan započeo je rano, ali ovaj put izletom u Blue Lagoon. Prvo smo se neko vrijeme vozili do luke, a zatim ukrcali na brod. More je bilo valovito pa se brod jako ljuljao, a sunce je bilo jako. Tijekom vožnje došao je jedan od radnika i ponudio nas “limunadom s vodkom” i “bijelim vinom”, no zapravo običnom limunadom i sokom od jabuke. Zamijetila sam da se Ciprani inače vole šaliti, bilo to na poslu ili u svakidašnjem životu. Kad smo stigli do Plave lagune, skočili smo u vodu te dvaput promislili hoćemo li plivati do obale ili nećemo. Usprkos velikim valovima, odlučili smo pokušati doći do obale. Dok smo došli do one točke gdje smo mogli stabilno stajati, počeli smo razmišljati o tome kako ćemo natrag. Natrag smo ipak stigli malo lakše i brže, barem mi se tako činilo. Iako smo bili umorni od plivanja, nakon Plave lagune imali smo još jednu destinaciju za obići, a to su bile Afroditine kupke. Afrodita je utkana u veliki dio ciparske kulture i prošlosti te im se dosta poznatih destinacija naziva baš po njoj.  Na Afroditinim kupkama smo umočili ruke u vodu jer ćemo tako navodno zauvijek ostati mladi. Nakon Afroditinih kupki, jedino što je preostalo je vratiti se u apartmane i odmoriti se, no ubrzo smo ogladnili pa smo otišli do grada na večeru. Proveli smo još malo vremena družeći se, a zatim otišli spavati.

Danas smo ponovno predahnuli od posla te započeli dan izletom. Odnosno, prvo smo se pozdravili s ekipom koja je odradila dva tjedna prakse. Cijelim putem u busu sam spavala koliko sam mogla, iako nije bilo baš ugodno jer su na svakoj udubini i izbočini sjedala poskakivala. Prva destinacija bio je Kourion. Možda ne tako interesantno na prvu, ali povijest je zapravo jako zanimljiva. Svatko je dobio zadatak istražiti nešto o povijesti mjesta na kojem smo se nalazili, a posebno mi hotelijeri kako bismo se okušali i u turističkom vođenju. Jako mi se svidjela ta ideja i mislim da je bilo veoma korisno, iako nije bilo pravo profesionalno turističko vođenje. Posjetili smo i Kolossi castle u kojem je boravio i engleski kralj Richard Lavljeg Srca. Zatim smo stigli u Limassol gdje nismo imali puno vremena, ali dovoljno da razgledamo suvenirnice. Zamjetila sam da je arhitektura ciparskih gradova relativno slična posvuda, no Limassol mi je zapravo malo ljepši od Paphosa, barem ono što sam uspjela vidjeti. Nakon Limassola preostala nam je još samo Afroditina plaža gdje smo se htjeli malo okupati i plivati oko Afroditinog kamena kako bismo ostali vječno mladi, no valovi su bili iznimno veliki pa je to bilo gotovo nemoguće. Pošto se nismo uspjeli okupati na Afroditinoj plaži, otišli smo na Sandy beach misleći kako će tamo biti malo mirnije, no tamo su bili još veći valovi pa smo odustali od kupanja i odlučili još malo uživati na suncu. Vratili smo se u apartmane umorni pa jedino što nam je preostalo jest ići spavati.

Danas mi je radni dan bio malo drugačiji nego inače. Započela sam ga uobičajeno, bez previše posla, skupljala čaše i brisala stolove. Dok sam skupljala sve te čaše, zaključila sam da nisu previše ekološki osviješteni jer svaki dan bace preko stotinu plastičnih čaša, ali ako gledamo na pozitivnu stranu, barem koriste papirnate slamke. Također mi je žao svog pića i hrane koje gosti bace, jer naruče puno, a ostave pun tanjur ili čašu. Razumijem ako im je prvi put na baru pa ne znaju kolike su porcije ili kakva su pića, ali često vidim poznate goste koji to rade gotovo svaki dan. Malo kasnije su me poslali u Ammos, još jedan bar, ali na plaži, gdje sam pomogla Ini da skupi tanjure i donijela nekoliko narudžbi. Tamo mi se više sviđa jer je pogled ljepši i nije toliko vruće. Danas sam se našla i u situaciji gdje je gost dobio krivu narudžbu, no uspjela sam to brzo riješiti. Također sam provjerila i svoje znanje njemačkog jezika. Došao je jedan par koji ne zna engleski i trebalo ih je pitati hoće li nešto pojesti, a kasnije su mi prišli da me pitaju gdje su tuševi. Zaključila sam da razumijem njemački bolje nego što mislim. Ostatak radnog dana je prošao poprilično brzo i nisam se previše umorila. Navečer smo se još malo prošetali i družili, a kasnije otišli spavati.

Što više provodim dane radeći na baru, to mi se više sviđa. Jako mi je zanimljivo zapisivati narudžbe, no malo je stresno jer u to kratko vrijeme dok uzimam narudžbu moram označiti na kojem sam baru, zapisati broj sobe, datum, broj stola, imaju li all inclusive odnosno kako plaćaju ako nemaju i svoje ime. Uz sve to naravno i jela i pića koje gost naruči. U slučaju da ne stignem zapisati sve na brzinu, zapisujem na putu do kuhinje ili bara kako ne bih previše odugovlačila. Najzabavnije mi je kada ima puno gostiju i moram brzo ići od gosta do kuhinje pa do bara i tako u krug. Danas su me u prolazu često gosti pitali gdje mogu nabaviti ručnike. Saznala sam da se ručnici mogu nabaviti na odjelu gdje je spa, pored unutarnjeg bazena. Danas mi se također jedan gost obratio na jeziku koji nisam razumjela, pretpostavljam da je bio grčki, a on nije znao engleski, no nekako smo se sporazumjeli uz pomoć gesti. Nakon posla smo išli do grada kako bismo prošetali plažom.

Danas je bio poprilično uobičajen dan. Započela sam ga brisanjem stolova, kao i uvijek, te uzimanjem malog broja narudžbi jer ljudi rijetko jedu brzu hranu ujutro. Danas sam također pomogla istovariti kartone soka, mlijeka i vode u takozvani hladnjak, odnosno mjesto gdje se drže pića, čaše, umaci i slično. Zatim sam raspoređivala sokove i alkohol po policama i sklapala kartonske kutije kako bi ih bilo lakše odnijeti u kontejner. Također sam se sjetila da bih mogla pokupiti čaše oko bazena pa kad nam je radnica s bara rekla da ih pokupimo, bila je ponosna kad sam joj rekla da sam ih već pokupila. Uvijek mi je drago kada me netko pohvali jer me razveseli i ohrabri, ali isto tako mi je drago i kad me kritizira i kaže kada nešto krivo radim jer me motivira da radim bolje i učim na svojim pogreškama. Navečer smo se još otišli okupati i podružiti na bazenu.

Kako uglavnom isti gosti dolaze na bar nekoliko dana za redom, počela sam primjećivati da skoro svaki put naručuju ista pića i hranu. Primijetila sam da nakon nekog vremena posluživanja istih gostiju počneš stvarati nekakav odnos s gostom, a gosti se tebe sjećaju isto koliko i ti njih. Ponekad mi se dogodi da dvaput pitam goste hoće li nešto naručiti jer u žurbi ne zapamtim lica, a ponekad se dogodi da sve tri od nas poslužimo istog gosta jer nismo prisutne u trenutku kad druge pitaju. Zahvalna sam što je većina gostiju veoma ljubazno i ne prave probleme, pa čak i ako nastane neka zbrka. Danas kad sam brisala stol, podigla sam jelovnik i pronašla karticu od sobe koju su gosti slučajno ostavili. Na kartici naravno ne piše broj kako netko ne bi slučajno ukrao i ušao u sobu, ali srećom sam zapamtila koji gosti su sjedili za tim stolom, a kasnije sam ih vidjela u bazenu pa sam ih pitala je li to njihova kartica. Kartica je obična bijela, s logom St. Georgea i nacrtanim uputama za korištenje. Navečer smo igrali Alias i družili se u sobi. 

Nisam mislila da će ovaj dan biti tako žalostan, ali zapravo sam se jako rastužila kad sam shvatila da je ovo naš posljednji dan kada radimo na baru. Polako smo odbrojavale minute do kraja radnog vremena, no zapravo nismo htjele da ovaj dan završi. Danas smo čak srele jednog čovjeka koji razumije i priča malo hrvatskog, odnosno neki jezik jako sličan hrvatskom, no nismo mogle razaznati koji je to jezik. Odnijele smo posljednju narudžbu, pokupile posljednju prljavu čašu i posljednji put očistile bazen. Na kraju radnog vremena pozdravile smo se sa svim radnicima koji su nam već bili nova obitelj. Iako se možda nismo najbolje slagali u svakom trenutku, uvijek smo uspjeli riješiti svaki problem. Bilo je vrijeme da vratimo uniforme i pozdravimo se s barom. Morali smo predati i svoje kartice s imenima. Moram priznati da je bilo tužno gledati ih polegnute na šanku, znajući da ih više nećemo koristiti. Kasnije smo otišle na večeru kako bismo proslavile uspješno odrađenu praksu. U početku sam se bojala biti na baru te sam mislila kako mi taj posao nikako neće sjesti, no zahvalna sam jer sam naučila neke nove vještine koje ne bih naučila i restoranu, upoznala nove ljude i poboljšala svoje komunikacijske i jezične vještine. Iako znam da ovo ne čitaju, željela bih se zahvaliti svim zaposlenicima na baru koji su mi omogućili ovo pozitivno iskustvo i uljepšali mi ova tri tjedna. 

Posljednji dan bio nam je slobodan i odlučili smo ga iskoristiti što smo bolje mogli. Najprije smo se okupili na recepciji gdje su nam bili podijeljeni naši certifikati. Dok su nas prozivali redom, razmišljala sam kako su ova tri tjedna jako brzo prošla, no kada se sjetim događaja koji su se dogodili pri dolasku na Cipar, osjećam se kao da sam ovdje mjesecima. U početku sam mislila kako mi neće biti najbolje, no da me sada netko pita hoću li ostati još tri tjedna, rekla bih da bez razmišljanja. Bilo mi je drago kad nam je Demetra, naša organizatorica, rekla da smo na dobrom glasu i da smo jedna od rijetkih grupa koja nije pravila nikakve probleme. Smatram da smo se svi jako potrudili i dali sve od sebe da pokažemo sebe i svoju školu u najboljem svjetlu. Ostatak dana proveli smo lutajući po Paphosu. Pošto smo imali cijelo poslijepodne, obišli smo Old Town Market, gradsku plažu i usput skrenuli do malla. Hodajući po gradu, naišli smo i na nekakve katakombe koje su izgledale jako zanimljivo. Primjetila sam da se u ovom gradu gotovo na svakom koraku može ući u nekakve grobnice ili iskopine. Kraj dana iskoristili smo za šetnju plažom i kupovanje suvenira. Mislim da je Paphos idealan turistički grad, s puno kulturnih i povijesnih znamenitosti, ali isto tako i puno zabavnih sadržaja. Nadam se uskorom povratku, ako ne na tri tjedna, barem na tri dana.

Dan je započeo s puno nestrpljenja i iščekivanja. Bila sam spremna za polazak, ali isto tako sam htjela ostati. Soba je ostala prazna, a mi smo s pretrpanim koferima krenuli na aerodrom. Nisam mogla odrediti jesam li sretna ili ne, ali to nije bilo bitno jer je sve već prošlo. Dok sam čekala na aerodoromu, u glavi sam si vrtila sve događaje iz protekla tri tjedna, sve dok nije nastala jedna velika zbrka zbog koje sam prestala razmišljati o svemu i postala prisutna u trenutku. Bilo je vrijeme da se ukrcamo na avion. Let je prošao ugodno i iznenađujuće brzo, ali svi znamo da put natrag uvijek kraće traje. Sletili smo u Hrvatsku i krenuli kući. Nisam znala da mi je toliko nedostajala, ali čim smo sletili preplavila me sreća i nekakav mir znajući da sam napokon kod kuće. Bez obzira na to, još uvijek sam razmišljala o tome kako nam je bilo lijepo. Nadam se skorom povratku.